U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1.Elif Lam Mim.

2. Knjigu objavljuje, u to nema sumnje, Gospodar svjetova,

3. a oni govore: "On je izmišlja!" Ne, ona je istina od Gospodara tvoga da opominješ narod kojemu prije tebe nije došao niko da ga opominje, da bi išao Pravim putem.

4. Allah je nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda svemirom zagospodario; vi, osim Njega, ni zaštitnika ni posrednika nemate, pa zašto se ne urazumite?

5. On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraća u danu koji, prema vašem računanju vremena, hiljadu godina traje.

6. To je onaj koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi,

7. koji sve savršeno stvara, koji je prvog čovjeka stvorio od ilovače -

8. a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekućine,

9. zatim mu savršeno udove uobliči i život mu udahne - i On vam i sluh i vid i pameti daje - a kako vi malo zahvaljujete!

10. Oni govore: "Zar ćemo, kad nestanemo pod zemljom, ponovo stvoreni biti?" Oni ne vjeruju da će pred Gospodara svoga izići.

11. Reci: "Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti."

12. A da ti je vidjeti grješnike kako će, oborenih glava pred Gospodarom svojim, reći: "Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas povrati da dobra djela činimo, mi, doista, čvrsto vjerujemo!"

13. A kad bismo htjeli, svakog čovjeka bismo na Pravi put uputili, ali Ja sam već istinu rekao: "Napuniću, zaista, Džehennem džinima i ljudima zajedno!"

14. Pa trpite zato što ste zaboravljali da ćete ovaj dan doživjeti - i Mi ćemo vas zaboraviti - i vječnu patnju trpite zbog onoga što ste radili.

15. U Naše riječi vjeruju samo oni koji, kad se njima opomenu, licem na tle padaju, i koji Gospodara svoga veličaju i hvale i koji se ne ohole.

16. Bokovi njihovi se postelja lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju.

17. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.

18. Zar da vjerniku bude isto kao grješniku? Ne, njima neće biti isto:

19. one koji su vjerovali i dobra djela činili čekaju džennetske bašče u kojima će boraviti, kao nagrada za ono što su radili;

20. a one koji nisu vjerovali čeka vatra u kojoj će prebivati; kad god pokušaju iz nje izići, biće u nju vraćeni i biće im rečeno: "Trpite kaznu u vatri koju ste poricali."

21. I Mi ćemo učiniti da blažu kaznu iskuse, prije one najveće, ne bi li se pokajali.

22. A ima li nepravednijeg od onoga koji, opomenut riječima Gospodara svoga, njima leđa okrene? Mi ćemo, zaista, kazniti zlikovce!

23. Musau smo Mi Knjigu dali - ne sumnjaj nimalo u to da je on nije primio - i putokazom je sinovima Israilovim učinili.

24. Između njih smo Mi vođe određivali i oni su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na Pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali.

25. Gospodar tvoj će među njima na Sudnjem danu presuditi u onome oko čega su se razilazili.

26. Zar ovima nije jasno koliko smo Mi prije njih naroda uništili, po čijim oni nastambama hodaju? To su, zaista, dokazi, pa zašto neće da čuju?

27. Kako oni ne vide da Mi gonimo kišu u ogoljelu zemlju, i činimo da, uz pomoć njenu, niče rastinje kojim se hrani stoka njihova, a i oni sami - pa zašto neće da vide?!

28. I oni govore: "Kad će već jednom ta pobjeda, ako istinu govorite?"

29. Reci: "Na Sudnjem danu, kada nevjernicima neće nikako koristiti to što će tada vjerovati i kad im se nimalo vremena neće dati."