|
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
1.
Neka je hvaljen Allah, čije je sve ono na nebesima
i sve ono na Zemlji! Hvaljen neka bude i na onome
svijetu! On je Mudri i Sveznajući.
2.
On zna šta u zemlju ulazi, a šta iz nje izlazi, i
šta se s neba spušta, a šta se na nj uspinje; On je
samilostan i On prašta grijehe.
3.
A nevjernici govore: "Čas oživljenja nam neće doći!"
Reci: "Hoće, tako mi Gospodara moga, koji zna i ono
što je skriveno, zacijelo će vam doći." - Njemu ne
može ništa, ni trunčica jedna ni na nebesima ni na
Zemlji, izmaći, i ne postoji ništa, ni manje ni veće
od toga, što nije u jasnoj Knjizi -
4.
da nagradi one koji vjeruju i dobra djela čine - njih
čeka oprost i opskrba plemenita -
5.
a da kazni najbolnijom patnjom one koji se protiv
dokaza Naših bore, nastojeći ih onemogućiti.
6.
Oni kojima je dato znanje dobro znaju da je ono što
ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina i da vodi
na put Silnoga i Hvaljenoga,
7.
dok oni koji ne vjeruju govore: "Hoćete li da vam
pokažemo čovjeka koji vam predskazuje da ćete, kada
se sasvim raspadnete, zaista, ponovo stvoreni biti?
8.
Iznosi li on o Allahu laži ili je lud?" Nijedno, već
će oni koji u onaj svijet neće da vjeruju na muci
biti i u zabludi su velikoj.
9.
Kako ne vide nebo i Zemlju, ono što je iznad njih
i ono što je ispod njih?! Kad bismo htjeli, u zemlju
bismo ih utjerali, ili komade neba na njih sručili.
To je, zaista, pouka svakome robu koji je odan.
10.
Mi smo Davudu Našu milost ukazali - "O brda, ponavljajte
zajedno s njim hvalu, i vi ptice!" - i učinili da
mu mekahno gvožđe bude.
11.
"Pravi široke pancire i čestito ih pleti!" - i činite
dobro, jer Ja vidim šta radite vi.
12.
A Sulejmanu - vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje
od mjesec dana, a i navečer rastojanje od mjesec dana;
i učinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar teče
i da džini, voljom njegova Gospodara, pred njim rade;
a kad bi neki od njih otkazao poslušnost naređenju
Našem, učinili bismo da ognjenu patnju osjeti.
13.
Oni su mu izrađivali što god je htio: hramove i spomenike,
i zdjele kao čatrnje, i kotlove nepokretne.* "Trudite
se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova!" - A malo
je zahvalnih među robovima Mojim.
14.
A kad smo odredili da umre, crv koji je bio rastočio
štap njegov - upozorio ih je da je umro, i kad se
on srušio, džini shvatiše da ne bi na muci sramnoj
ostali da su budućnost prozreti mogli.*
15.
Stanovnici Sabe imali su dokaz u mjestu u kome su
živjeli: vrtove, zdesna i slijeva. "Jedite hranu Gospodara
svoga i budite Mu zahvalni; kakav divan kraj i Gospodar
koji mnogo prašta!"
16.
Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu
pustili, popuštanjem brana nastalu, i zamijenili im
njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim
i tamariskom i neznatnim lotosom divljim.
17.
Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni, a
da li Mi kažnjavamo ikoga drugog do nevjernika, nezahvalnika?!
18.
A između njih* i gradova koje smo blagoslovili izgradili
smo bili naselja povezana i odredili im potrebnu udaljenost.
"Putujte kroz njih i po noći i po danu, sigurni!"
19.
Ali oni rekoše: "Gospodaru naš, učini veće rastojanje
prilikom putovanja naših!" - i ogriješiše se prema
sebi, i Mi učinismo da se o njima samo priča, a njih
kud koje raselismo. To su, zaista, pouke za svakog
strpljivog i zahvalnog.
20.
I Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio,
i oni su se poveli za njim, osim nekolicine vjernika
21.
nad kojima nikakve vlasti nije imao; Mi smo htjeli
ukazati na onoga ko vjeruje u onaj svijet, a ko u
njega sumnja. - A Gospodar tvoj bdi nad svim.
22.
Reci: "Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate.
Oni ništa nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima
ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i
On nema od njih nikakve pomoći."
23.
Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj
kome On dopusti. I kad iz srca njihovih nestane straha,
oni će upitati: "Šta je to rekao Gospodar vaš?" -
"Istinu" - odgovoriće, On je uzvišen i velik.
24.
Upitaj: "Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje?"
- i odgovori: "Allah!" Da li smo onda mi ili vi na
Pravome putu, ili u očitoj zabludi?"
25.
Reci: "Vi nećete odgovarati za grijehe koje mi počinimo
niti ćemo mi odgovarati za ono što uradite vi."
26.
Reci: "Gospodar naš će nas sabrati i onda nam pravedno
presuditi, On je sudija Pravedni, Sveznajući."
27.
Reci: "Pokažite mi one koje smatrate Njemu ravnim!"
- Nema ih; postoji samo Allah, Silni i Mudri!
28.
Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti
donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna
29.
i govore: "Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu
govorite?"
30.
Reci: "Dan vam je već određen, ne možete ga ni za
čas jedan zaustaviti niti ubrzati."
31.
A oni koji ne vjeruju govore: "Mi nećemo vjerovati
u ovaj Kur’an niti u one prije njega!" A kada bi samo
vidio kad oni koji su učinili zlo pred Gospodarom
svojim budu zadržani i kad stanu među sobom razgovarati:
"Da vâs nije bilo, sigurno bismo bili vjernici" -
reći će oni koji su tlačeni bili onima koji su bili
oholi.
32.
"A zar smo vas mi od Pravoga puta odvratili nakon
što vam je bilo na njega ukazano? Ne, sami ste vi
grješnici bili" - reći će oni koji su bili oholi onima
koji su bili tlačeni.
33.
"Nije bilo tako" - odgovoriće oni koji su bili tlačeni
onima koji su bili oholi - "nego ste danju i noću
spletkarili kad ste od nas tražili da u Allaha ne
vjerujemo i da Mu druge jednakim smatramo." I svi
će prikriti tugu kad vide da će kažnjeni biti, a Mi
ćemo na vratove nevjernika sindžire staviti; zar će
biti kažnjeni drukčije nego prema onome kako su radili?
34.
Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da nisu
rekli oni koji su na raskošan život bili navikli:
"Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!" -
35.
i da nisu govorili: "Imamo više imetka i djece; mi
nećemo biti mučeni!"
36.
Reci: "Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome
hoće, a i uskraćuje, ali, većina ljudi ne zna.
37.
Ni bogatstva vaša ni djeca vaša neće vas učiniti Nama
bliskim; samo one koji budu vjerovali i dobra djela
činili čeka višestruka nagrada za ono što su radili,
i oni će u visokim odajama biti sigurni.
38.
A oni koji se budu trudili da se dokazima Našim suprotstave,
da ih onemoguće, oni će biti kažnjeni."
39.
Reci: "Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome
hoće od robova Svojih, a kome hoće uskraćuje; što
god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje
opskrbljuje."
40.
A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: "Zar
su se ovi vama klanjali?"
41.
oni će odgovoriti: "Hvaljen neka si, Ti si Gospodar
naš, između nas i njih nije bilo prijateljstva; oni
su se džinima pokoravali i većina njih je vjerovala
u njih."
42.
Toga Dana jedni drugima nećete moći ni koristiti ni
nauditi, a Mi ćemo onima koji su se prema sebi ogriješili
reći: "Trpite patnju u vatri koju ste poricali!"
43.
Kad im se Naši jasni ajeti kazuju, oni govore: "Ovaj
čovjek samo hoće da vas odvrati od onoga čemu su se
vaši preci klanjali", i govore: "Ovo nije ništa drugo
nego izmišljena laž!" A oni koji ne vjeruju govore
o Istini kada im dolazi: "Ovo nije ništa drugo nego
očito vračanje!”
44.
A Mi im nismo dali nikakve knjige da ih izučavaju
i Mi im, prije tebe, nismo bili poslali nekoga ko
bi ih opominjao.
45.
A i oni prije njih su poslanike u laž ugonili, a ovi
nisu postigli ni deseti dio onoga što smo onima bili
dali, pa su ipak poslanike Moje lažnim smatrali, i
kakva je samo bila kazna Moja!
46.
Reci: "Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno
prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan,
pa zatim razmislite da drug vaš nije lud. On vas samo
prije teške patnje opominje."
47.
Reci: "Kakvu god nagradu da zatražim od vas, nek ostane
vama, mene će nagraditi Allah, On nad svim bdi."
48.
Reci: "Gospodar moj pobjeđuje istinom, On dobro zna
i sve ono što je veoma skriveno."
49.
Reci: "Došla je istina, a laži je nestalo!"
50.
Reci: "Ako zalutam, zalutao sam na svoju štetu, a
ako sam na Pravome putu, to je zbog onoga što mi Gospodar
moj objavljuje; On zaista sve čuje i blizu je."
51.
A da ti je vidjeti kad ih strava uhvati - umaći neće
moći; izbliza biće ščepani -
52.
i kada reknu: "Vjerujemo u Poslanika!" A šta će im
biti od koristi kad je život na Zemlji bio i prošao!
53.
U njega oni nisu prije vjerovali, govorili su ono
što nije poznato, što je od istine daleko;*
54.
i između njih i onoga što budu željeli biće prepreka
postavljena kao što je prije bilo učinjeno sa njima
sličnim, jer su svi oni, doista, mnogo sumnjali.
|