|
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
1.
Kunem se gradom ovim,*
2.
a tebi će biti dopušteno sve u gradu ovome,*
3.
i roditeljem i onim koga je rodio,
4.
Mi čovjeka stvaramo da se trudi.
5.
Misli li on da mu niko ništa ne može?
6.
"Utrošio sam blago nebrojeno!" - reći će.
7.
Zar misli da ga niko vidio nije?
8.
Zar mu nismo dali oka dva
9.
i jezik i usne dvije,
10.
i dobro i zlo mu objasnili?
11.
Pa, zašto on na blagodatima zahvalan bio nije? -
12.
A šta ti misliš: kako se može na blagodatima zahvalan
biti? -
13.
roba ropstva osloboditi,
14.
ili, kad glad hara, nahraniti
15.
siroče bliska roda,
16.
ili ubogoga nevoljnika,
17.
a uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima
izdržljivost preporučuju i koji jedni drugima milosrđe
preporučuju;
18.
oni će biti - sretnici!
19.
A oni koji ne vjeruju u dokaze Naše, oni će biti -
nesretnici,
20.
iznad njih će vatra zatvorena biti.
|